dr. sc. Mario Novak, Institut za antropologiju
Mario Novak završio je studij povijesti i arheologije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu gdje je i doktorirao s temom iz antičke arheologije (bioarheologije). Između 2002. i 2013. godine radio je u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti, a od 2013. do 2015. boravio je u Irskoj (University College Dublin) na poslijedoktorskom usavršavanju. Nakon povratka u Hrvatsku zaposlio se na Institutu za antropologiju u Zagrebu gdje radi i danas u svojstvu višeg znanstvenog suradnika. Njegov znanstveni rad usmjeren je prema holističkom pristupu istraživanju ljudskih koštanih ostataka iz arheološkog konteksta. U svojim istraživanjima kombinira brojne analitičke metode koje su preuzete iz različitih znanstvenih disciplina kao što su (bio)arheologija, analiza stabilnih izotopa, paleogenetika, radiologija i sl. Na temelju tih analiza pokušava proniknuti u tajne života (i smrti) naših davnih predaka, tj. rekonstruirati kako su ti ljudi živjeli, čime su se hranili, od kuda su došli, od kojih bolesti su bolovali, pa čak i kako su izgledali. Voditelj je i suradnik na nekoliko domaćih i međunarodnih projekata, a osim objava u znanstvenim i stručnim časopisima, rezultate svojih istraživanja prezentirao je na više od 80 skupova u zemlji i u svijetu.
dr. sc. Ivor Janković, Institut za antropologiju
Ivor Janković znanstveni je savjetnik u Institutu za antropologiju. Diplomirao je arheologiju na Sveučilištu u Zagrebu 2001., magistrirao antropologiju na Sveučilištu Northern Illinois 2003. i doktorirao prapovijesnu arheologiju na Sveučilištu u Zagrebu 2009. godine (disertacija: Neandertal lateral midface: a morphometric analysis). Njegovi znanstveni interesi su ljudska evolucija, posebno biološke i kulturne prilagodbe tijekom srednjeg i kasnog pleistocena i arheologija paleolitika. Predavao je različite predmete o ljudskoj evoluciji i srodnim temama na Sveučilištu u Zagrebu, gdje je bio izvanredni profesor, a pomoćni je redovni profesor na Odsjeku za antropologiju na Sveučilištu Wyoming, SAD. Autor je ili koautor šest znanstvenih i stručnih knjiga te preko 70 znanstvenih radova i poglavlja, preko 30 stručnih radova i 80 izlaganja na znanstvenim skupovima. Suautor je pet muzejskih izložbi. Bio je voditelj dva znanstvena projekta financirana od strane Hrvatske zaklade za znanost, dva od strane Ministarstva znanosti RH, a trenutno je Action Chair za projekt iNEAL financiran od strane EU COST programa). Bio je suradnik na brojnim znanstvenim projektima (trenutno na dva ERC projekta). Za svoj rad nagrađen je godišnjom nagradom i medaljom “Dragutin Gorjanović Kramberger” Hrvatskog antropološkog društva i godišnjom nagradom i medaljom “Josip Brunšmid” Hrvatskog arheološkog društva.
izv. prof. dr. sc. Anna Osterholtz, Mississippi State University
Anna Osterholtz je izvanredna profesorica bioantropologije sa specijalizacijom u bioarheologiji. Dr. Osterholtz je počela raditi na MSU u jesen 2016. godine gdje razvija istraživačke programe na Cipru i u Hrvatskoj. Dr. Osterholtz istražuje problematiku bioarheologije jugozapadnog dijela SAD-a s fokusom na masakre, a također provodi i/ili analizu ostataka iz SAD-a, Cipra, Jordana, UAE, Guama i Rumunjske. Njezino trenutno istraživanje na Cipru ispituje međuodnos populacija na Mediteranu tijekom brončanog doba i stvaranje ciparskog identiteta. Također se bavi ispitivanjem društvene uloge nasilja i načina na koji se poetički modeli mogu primijeniti na nasilje i na tretman mrtvih. Zanima je bioarheologija, kako se odnosi između živih i mrtvih ilustriraju kroz tretman mrtvih, izmiješanih i fragmentarnih koštanih uzoraka (kao što su kosturnice ili ostaci masakra), primijenjena bioarheologija, pristup povijesti života, analiza trauma, bioarheologija brončanog doba Mediterana, oblikovanje i pregovaranje identiteta, poetika i migracija.
Timka Alihodžić, Arheološki muzej Zadar
Timka Alihodžić je diplomirala latinski jezik i književnost i arheologiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zadru 2002. godine. Od 2006. u stalnom je radnom odnosu u Arheološkom muzeju Zadar, a danas radi na poziciji muzejske savjetnice. Voditeljica je mnogobrojnih zaštitnih arheoloških istraživanja od kojih su najznačajnija istraživanja zadarske antičke nekropole, u periodu od 1989. do 2014. godine. Fokus njenog istraživačkog rada usmjeren je na posterensku obradu grobnih cjelina te stvaranje baze podataka za preko 2400 grobova sa zadarske nekropole s akcentom na kontekst grobova. Rad na prikupljanju svih podataka iz zatvorene cjeline kao što je grob (determinacija arheološke građe, antropološke analize, analize životinjskih kostiju) daju jasniju sliku o životu i pogrebnim običajima ljudi koji su živjeli na ovim prostorima od 1. do 5. st. Dio tih istraživanja okosnica je izložbi „Ispričat ću ti priču“ (koja je do sada imala 19 gostovanja u Hrvatskoj, Srbiji, Crnoj Gori i BiH), „Vjerujem dakle jesam – I nakon smrti vjerujem da ću biti“ (virtualna izložba u suradnji sa Pokrajinskim muzejom u Mariboru) i „Pogrebni obredi i običaji staroga Rima“.
dr. sc. Cosimo Posth, Sveučilište u Tübingenu
Cosimo Posth diplomirao je prirodne znanosti i magistrirao antropološke znanosti na Sveučilištu u Firenci (Italija). 2017. godine završio je doktorat iz arheoloških znanosti na Sveučilištu u Tübingenu (Njemačka) gdje je istraživao genetsku raznolikost europskih lovaca-sakupljača između srednjeg paleolitika i mezolitika. Kao postdoktorski istraživač i kasnije voditelj grupe na Institutu Max Planck za znanost o ljudskoj povijesti u Jeni (Njemačka), proučavao je genetski profil prvih doseljenika Južne Amerike i jugozapadnog Pacifika. Od 2020. mlađi je profesor na Sveučilištu u Tübingenu i Senckenberg Centru za ljudsku evoluciju i paleookoliš gdje vodi grupu za arheo- i paleogenetiku. Interesi prof. Postha protežu se od rekonstrukcije demografske povijesti neandertalskih populacija do praćenja modernog rasprostranjenja ljudi tijekom kasnog pleistocena i ranog holocena diljem Euroazije. Štoviše, prof. Posth je istražio procese uključene u prva naselja u više regija kao što su jugoistočna Azija, udaljena Oceanija i Amerika kao i procese koji su oblikovali njihov genomski sastav kroz vrijeme. Također se bavi dugotrajnim hipotezama novije europske povijesti, poput onih koje uključuju podrijetlo i miješanje populacija željeznog doba te analizu ljudske mobilnosti tijekom rimskog razdoblja i razdoblja migracije.
Hrvoje Vulić, Gradski muzej Vinkovci
Hrvoje Vulić je završio studij arheologije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 2006. godine, gdje upisuje i doktorski studij 2008. godine. Od 2007. godine zaposlen je na radnom mjestu kustosa Rimske provincijalne, a od 2013. Numizmatičke zbirke Gradskog muzeja Vinkovci, a od 2019. godine je na radnom mjestu ravnatelja. Tijekom karijere je sudjelovao na više od 50 zaštitnih i sustavnih arheoloških istraživanja, od kojih je na više od 30 bio voditelj. Sudjelovao je na radu mnogih međunarodnih i domaćih znanstvenih i stručnih skupova, konferencija i okruglih stolova, te je objavio više članaka u stranim i domaćim znanstvenim publikacijama. Od 2012. godine surađuje na obradi ostave kasnoantičkog srebrnog posuđa pronađenog u Vinkovcima.
Barbara Kriletić
Barbara Kriletić završila je diplomski studij arheologije i antropologije 2020./2021. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Tijekom studija volontirala je na Institutu za antropologiju i aktivno sudjelovala u analizi koštanih ljudskih ostataka. Radila je na brojim arheološkim terenima surađivajući s više arheoloških institucija. 2024. godine upisuje doktorski studij na Filozofskom fakultetu Sveučilšita u Zagrebu te sudjeluje u projektu Instituta za antropologiju. U sklopu spomenutog projekta bavit će se analizom stabilnih izotopa ugljika i dušika iz kolagena kako bi rekonstruirala detalje o dojenju i prehrani dojenčadi i male djece tijekom kasnog rimskog razdoblja, te kako ista utječe na njihovo zdravstveno stanje. Analizom proteina amelogenina određivat će biološki spol kod male djece da utvrdi ima li razlika u navedenom između muške i ženske djece.
dr. sc. Mario Carić, Institut za antropologiju
Mario Carić srednjoškolsko obrazovanje završio je u Tehničkoj školi Sisak – smjer kemijski tehničar, nakon čega je upisao studij arheologije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu gdje je i doktorirao 2023. godine. Radio je na brojnim arheološkim terenima, od istraživanja do nadzora, a sudjelovao je i u preliminarnim identifikacijama žrtava Drugoga svjetskog rata u suradnji sa HV-om i MUP-om. Po završetku specijalizacije na Sveučilištu Aberdeen u Škotskoj, Ujedinjeno Kraljevstvo u području analize stabilnih izotopa ugljika i dušika u svrhu rekonstrukcije prehrane arheoloških populacija, uspješno obuhvaća prethodno stečena znanja iz kemije i arheologije te postavlja prvu arheološko-orijentiranu metodu ekstrakcije kolagena iz koštanih ostataka za analizu stabilnih izotopa u jugoistočnoj Europi.
